Varaždin je slavio svoju Ružu

Hrvatska mezzosopranistica Ruža Pospiš Baldani (Varaždinske Toplice, 25. srpnja 1942) veliko je, ugledno i slavno ime koje je u čuvene svjetske operne kuće više od pola stoljeća privlačilo tisuće ljubitelja glazbenoscenske umjetnosti. Inicijativom intendantice HNK-a u Varaždinu Jasne Jakovljević u povodu 75. rođendana i 55. obljetnice umjetničkog rada proslavljene primadone održan je 5. prosinca u varaždinskom kazalištu gala koncert pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Grada Varaždina te u suradnji s HNK-om u Zagrebu. Nastupio je simfonijski orkestar, čija je osnova bio Varaždinski komorni orkestar pod ravnanjem akademika Pavla Dešpalja sa solistima sopranisticom Lanom Kos, nacionalnom prvakinjom mezzosopranisticom Dubravkom Šeparović Mušović i tenorom Domagojem Dorotićem u do posljednjeg mjesta popunjenom gledalištu, u kojemu su bili brojni uglednici iz Varaždina i Zagreba, a izveden je bogat program opernih uvertira i arija.

Iznimni glas Ruže Pospiš Baldani, prepoznat u najranijoj mladosti od profesora Muzičke škole u Varaždinu Marijana Zubera i Ankice Opolski, daljnjim školovanjem na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Marije Borčić i uz potporu legendarnoga Mladena Raukara razvijen je do visoke razine umijeća kojemu nitko nije mogao odoljeti. Bilo je logično proslavu organizirati u Varaždinu, jer upravo Varaždinci, kao što je zapisao gradonačelnik Ivan Čehok, trajno s osobitim ponosom uza svoj grad povezuju ime Ruže Pospiš Baldani nazivajući je i slaveći kao „svoju Ružu“. A i ona sama trajno svjedoči životnu i emocionalnu povezanost s gradom s kojim ju vežu mladenačke uspomene i brojna trajna prijateljstva, u kojemu je prvi put javno zapjevala, čega se sjećaju posebno brojne nekadašnje članice najpoznatijega Dječjeg zbora u bivšoj državi koje su se okupile na gala koncertu.

U Klubu Europa media HNK-a u Varaždinu otvorena je prije koncerta prigodna izložba s fotografijama Ružinih brojnih uloga koje je utjelovljivala diljem svijeta, s kostimima u kojima je pjevala i s prvi put pristiglim arhivskim dokumentima koje je varaždinska intendantica osigurala iz New Yorka. Naime, iz Metropolitana su stigle fotokopije umjetničina prvog ugovora iz 1965. kao i brojnih glazbenih kritika objavljivanih u Americi, kada se Ruža Pospiš Baldani pojavila u jednoj od najuglednijih svjetskih opernih kuća, nastupivši u ulozi Bizetove Carmen te bila jedna od najmlađih njezinih članica. Tako u tekstu kritičara Waltera Edotha Dulutha iz rujna 1966. čitamo: „Istinski senzacionalni glas i dramski atributi po kojima je ona odličan izbor za ulogu Carmen. Usprkos svojoj mladosti očita je zvijezda na pomolu.“ Da, zvijezda rođena pod blagim obroncima brežuljaka Varaždinskih Toplica svojim je sjajem, iskonskom muzikalnošću, neodoljivom ljepotom glasa, besprijekornom glumom, dirljivom ženstvenošću, neumornom spremnošću za učenje zahtjevnih uloga i uvijek hvaljenim dostojanstvenim ponašanjem i nadasve kolegijalnim odnosom prema svima s kojima je surađivala desetljećima i stajala na samu vrhu glazbene umjetnosti. Prepoznavali su to najveći dirigenti i redatelji, Herbert von Karajan, Karl Richter, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Claudio Abbado, Lovro pl. Matačić, Jean Pierre Ponelle, Wieland Wagner, Franco Zefirelli, i priznavali najugledniji partneri, Monserat Caballé, Birgit Nilsson, Renata Tebaldi, José Carerras, Placido Domingo, Alfredo Kraus, Luciano Pavarotti...

S izrazima velikog poštovanja prema primadoni u gledalištu, operni umjetnici Lana Kos, Dubravka Šeparović Mušović i Domagoj Dorotić izvodili su odabrane arije koje ističu njihove osobne kvalitete pa je publika vidno uživala slušajući arije Leonore, Laurette i Marguerite sjajnih, zvonkih i sigurnih visina, Carmen, Milu Gojsalića i Dalilu pastoznih dramskih obojenja te Manrica i Cavadarossija u naponu tenorskoga timbra, da bi se na kraju udruženi glasovi oprostili od slavljenice i razdraganih slušatelja brioznim antologijskim Verdijevim Libiamom i prepustili pozornicu službenim čestitarima te dugotrajnom pljesku kojim su Varaždinci ispratili primadonu pokazujući koliko doista vole i poštuju „svoju Ružu“.

Posjet Glazbenoj školi u Varaždinu i susret s ravnateljem, profesorima i učenicima organiziran 6. prosinca bio je nastavak susreta s Ružom Pospiš Baldani kao osobiti znak zahvalnosti umjetnici koja je zacijelo najzaslužnija za preseljenje škole u novu zgradu, velebnu Palaču Erdödy u kojoj je i koncertna dvorana s orguljama. Doček je bio nadasve dirljiv, a razgovor vrlo srdačan jer je učenike zanimalo kada se umjetnica odlučila posvetiti pjevanju, kao i kako je bilo pjevati na tako važnim i velikim opernim pozornicama. Ruža Pospiš Baldani odgovarala je na mnoga pitanja vrlo otvoreno i svakako je jedna od važnih poruka bila da treba vjerovati u sebe, slušati svoje profesore i trajno uporno vježbati. Jer profesija pjevača nedvojbeno nije ni laka niti jednostavna, ali ako se kroz život prolazi s povjerenjem u vlastite snage i željom da se glazbom publici pruži ono najbolje što umjetnik može dati, uspjehe je moguće ostvariti. Ruža Pospiš Baldani bila je na Olimpu opernoga umijeća, ali je uvijek dobro znala odakle je krenula i kamo se treba vratiti. Zacijelo je i u tome sadržan veliki dio poštovanja i divljenja koje su joj Varaždinci pokazali.